Re: Utjeha kaosa

by Guest 4/12/2016, 09:51

Florida je daleko

U Zagrebu jesen dolazi s Medvednice
Najprije se pojave oblaci ko nebeska mana sumnjivih namjera
I visoko gore bukve počnu gubiti lišće
Što već sredinom listopada obeshrabruje breze na Zvijezdi
Da bi u prvoj polovici studenoga sve završilo
Pobjedom starenja
Ja stojim na predzadnjoj postaji tramvaja
I otpuhujem dimove cigare u borbi s oštrim zrakom
Ne pomaže Osjećam kako se studen i vlaga talože
Duboko u kostima, nešto kao kad ti duge vlasi
Kakve mlađe žene
Prelaze preko trbuha približujući se opasno
Preponama slabina
I mislim: ovo mora biti vrijeme zimnice
I određenih unutarnjih suprotnosti
Vrijeme kad čak i naše lijevousmjerene novinarke
Sanjaju Floridu, uzdišu za boljim zimama
I mlađim godinama i ljušte rusizme po rečenicama kao
Posljednje ostatke sunca na koži mrtva ljeta
Nema sumnje, mora da je nešto umrlo
Duboko u rašljama stabala
Na Medveščaku i inače među nogama
I jesen je već u Zagrebu kao da se sa Sljemena
Spustio na zemlju zepelin Božjih darova
Odjednom kao da nam svima treba šalica toplog čaja
Dobar tuš malo nježnosti i zaborava
Ali Florida je daleko
A ovdje se nastavlja uzaludna povijest moje klase: rat
Još traje za one koji su u ratu
Drugima preostaje spora vuča tramvaja
Sendvič od nebeske mane i utjeha da ćemo na dugi rok
Svi biti mrtvi.

Boris Maruna

by Guest 7/12/2016, 18:15

by Guest 7/12/2016, 18:34

NEVIDLJIV CVIJET

Ima cvjetova na nedostupu.
U visinama. Pod morem. Kome cvjetaju?

Ima cvjetova. Svjetlosti ima: ima zvukova
Izvan sna i disanja.

Ljepoto sama za sebe,
Jesam li ja tajna tvoja? Kome govorim?

Ima jedan cvijet. A moje oči
Neće ga vidjeti. Jedan cvijet.

Jure Kaštelan

by Guest 9/12/2016, 11:40

BIO JESAM

U jednom snu, ja živ, bio sam krilato sunce,
bog neki među pticama koje su
svijale gnijezdo po mojim gorama.
U jednom životu, ja san, htio sam objaviti
vodama i planinama
kako sam među rajskim pticama u visinama.
A zar me čuje tko ni sebe ne čuje?
Još živ tražim
trag sna u tvome snu, nerazgovijetna sliko.

Jure Kaštelan

by Guest 10/12/2016, 13:14

Biblijski psi još laju

odmaknite zvučnu sliku, odmaknite taj zid
dajte im piti zgrušanu vodu, dajte im led
biblijski psi još i još laju ga, laju ga
au au do mozga i natrag
u kristalnu čašu
u prozirni cvijet

oni koji prečuju, oni su jednina
oni koji se gase svaku večer
i ujutro se rasprostiru
po cijelu tijelu jednako
i uzaludno

taj stud psi netremice laju
razapeto je noćivo – platno
njihovo gorko atoničko
i svaka rana – novo buđenje
i svako buđenje – nova glad
laje na tebe golotinjski

šum vjetra nad pustinjom tar

Anka Žagar

by Guest 11/12/2016, 13:03

Darko Matičević: Ljubičaste kiše

by Guest 13/12/2016, 14:47

U predvečerje, iznenada,
Ni od kog iz dubine gledan,
Pojavio se ponad grada
Oblak jedan.

Vjetar visine ga je njiho,
I on je stao da se žari,
Al oči sviju ljudi bjehu
Uprte u zemne stvari.

I svak je išo svojim putem:
za vlašću, zlatom il za hljebom,
A on - krvareći ljepotu -
Svojim nebom.

I plovio je sve to više,
Ko da se kani dići do boga;
Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.

Dobriša Cesarić: Oblak

by Guest 15/12/2016, 14:43

NARANČASTI MIRIS

Mirisi sitnih godina

Za malim stolom sjedim i slušam
Sviraju Sviraju Sviraju
       na krovu oblaci

      Mislim o jednom od njih
         Njišem nogama

    Otac moli Anđeo Gospodnji
Majka sa sestrom sprema večeru

Njišem nogama

    Brat Matko šije iglicom
   Ostali mole i slušaju

       Sjedim za stolom
Njišem nogama

Josip Pupačić

by Guest 18/12/2016, 09:53

SVE ŠTO NOSIM U DUŠI

Sve što nosim u duši samo je jedna pjesma
Pjesma jednako zubi u zemlji
Pjesma razrovane rake
Cvijeta na usni
Cvjetova u nestalom polju
Koliko i rasipnih šumova rasprostranjenog mora
Ili ovoga grada koji ni ne sluti što ga sve čeka
I dalje: pjesma zanemarenih stvari
Sitnih i znatnih vrlina
Kraljeva koji napustiše prijestolja
Da bi povijesti prepustili mjesto
I zmija, dubokih razmimoilaženja među silama
svijeta
Također iscrpljujućih snova
(Oh, kad bismo se rasanili od njih!)
Heroja palih u strahu
Osvita
Historijskih bitaka
I one strpljive marve što tegli u rajevima društava
U granicama država
Širom planete
Zemlje
Pjesma konačno zakona
Točnije – ozakonjenih vradžbina
Suze koja promine svijetom kad zakoni obezakone
djecu
I vrtova odnjegovanih kišom
Ljubavi čovjeka s prirodom
Ljubavi onog poniženog
Ljubavi onog nevidljivog
Sakrivenog u korijenju
U duhu; u bljesku

Josip Pupačić

https://www.youtube.com/watch?v=CacMO9OKtRg

by Guest 19/12/2016, 12:56

Kroničar

Car je pozvan pred sud. No tu je bio samo jedan podij, na njemu stol, a za tim stolom preslušavali su se svjedoci. Svjedok je upravo bila žena s djetetom, djevojčicom. Trebala je svjedočiti kako ju je car svojim ratom osiromašio. Da to potkrijepi, pokazala je dva predmeta. To je sve što joj je ostalo. Prvi predmet bila je metla na dugom dršku. Time još čisti svoj stan. Drugi je bila mrtvačka glava. »Jer car me učinio tako siromašnom, rekla je, da svom djetetu ne mogu dati druge posude da iz nje pije.«

Walter Benjamin

by Guest 20/12/2016, 12:10

metilda wrote:Kroničar

Car je pozvan pred sud. No tu je bio samo jedan podij, na njemu stol, a za tim stolom preslušavali su se svjedoci. Svjedok je upravo bila žena s djetetom, djevojčicom. Trebala je svjedočiti kako ju je car svojim ratom osiromašio. Da to potkrijepi, pokazala je dva predmeta. To je sve što joj je ostalo. Prvi predmet bila je metla na dugom dršku. Time još čisti svoj stan. Drugi je bila mrtvačka glava. »Jer car me učinio tako siromašnom, rekla je, da svom djetetu ne mogu dati druge posude da iz nje pije.«

Walter Benjamin

još uvijek mi nije jasno odakle joj stan kad ju je car učinio tako siromašnom.. to se pitam otkad sam pročitala ovu crticu

by Guest 20/12/2016, 12:10

Utjeha kaosa - Page 2 C68855ea4ec36db121dad00ae2bd0c21

u ime obitelji...

by Guest 22/12/2016, 07:12

Kroz znojna jutra misao me budi
što žudi, puna bola i trepeta,
ne vaša mala srca, uski ljudi,
no sveobilno, žarko Srce Svijeta...

... i, tko bi reko, u toj tijesnoj hiži
kroz zore mira i kroz noći pjanstva
razapinju me neizrečni križi
i Čovječanstva i Natčovječanstva.

Tin Ujević

by Guest 23/12/2016, 17:29

Pusto prošlo je vrime

Pusto prošlo je vrime
di ja sam danas, a ti di si?
Satralo nas dušo života brime
nisam ti mlad, a ni ti nisi.

Još uspomenu ko zlato čuvam
šnjome lipotu oni dana
uz nji još davnu sriću snivam
od otrovni ličim se rana.

Još molim Boga da te čuva
još ljut sam na se – Stara ludo!
još mi je suza tebe puna,
u Božje još se ufam čudo!

Mate Sušac

by Guest 23/12/2016, 17:33

Koliko puta ti si se za me rodio,
O malo dijete Isuse!
Al zvijezda k tebi mene nije vodila.
I ja sam tebe tražio
Po vrtovima, štono sam ih sadio
Uz moje rijeke proljetne,
U zlatnom dvoru, što sam ga gradio
Na vrhu gore jesenje…

Al noćas ja te osjećam u sebi,
O malo dijete Isuse!...

I ulaze tri sjene,
Tri stara gorda putnika
Što čitav svijet su obašli:
Car mojih sanja proljetnih,
Kralj mojih ljetnih zanosa,
Knez mojih tuga jesenjih.
I prostrijevši na tlo
Najljepše svoje darove,
Na koljena se spuštaju…

Vladimir Nazor

by Guest 1/1/2017, 14:37

Netrpeljivost
(proza u pjesmi)

Najveći Griffithov, a i od filmova uopće nosi naslov
“Netrpeljivost”. Griffith se vraća sve do Babilona,
a onda natrag u ove dane.
Cijela povijest je povijest netrpeljivosti –
rasne, vjerske, nacionalne, spolne, kulturne...
Smrt različitosti! Živjela istovjetnost!
Ili po naški: Sastaše se ter se sasjekoše.
Krleža kaže, da su čovječanstvu put u budućnost
osvjetljavale lomače.
Gorjeli su proroci, vizionari i astronomi. Gorjele su
žene, gorjele su slike, kuće i knjige.
Koliko li je samo svjetlosti.
Piromani se ne predaju. Vječito pronalaze nešto
novo za potpalu.
Čovjek bi, čini se, mogao bez ljubavi, bez dobrote, bez
nježnosti, bez kruha, ali ne i bez netrpeljivosti.
Ona ga drži. Ona drži skupine i skupove na okupu.
Ipak se i dalje rađaju uporni mirotvorci u nadi
da će išta spasti.
I u ovim neurednim krajevima – posvećena lica.
Da je makar upoznati podrijetlo ovdašnje slavne
nesnošljivosti.

Arsen Dedić

by Guest 1/1/2017, 14:54

by Guest 3/1/2017, 19:30

Borci iz Vukovara

Borci iz Vukovara nisu nosili zaštitne košulje
Giorgio Armani, ni odijela Pierre Cardin
Prezirali su kravate Gucci i Croata
I kad bismo ih zabačeni u naslonjače u udobnim stanovima
Tuškanca i Pantovčaka gledali na televiziji kako
Pretrčavaju ciglu razorenih domova
Mi smo nekako naslućivali da njihova nevinost
Seže dublje od našeg ponosa i da za neke važne stvari u životu
Čovjeku ne treba ništa: ni cocktail party ni neonska svjetla
Samo savršena ljubav
Totalna opasnost.

Boris Maruna

by Guest 4/1/2017, 10:59

Jedan (iz ciklusa Mojsije)

Ako smo se vreli mimo sunca sreli

U plamenu slutnje prije jasnog oka
Poslije su me dani srpom svjetla želi
Ko svemirska žita do zore visoka
Pomaknut od kruha za mokre otkose

Iz svoje ti gladi bacam zrno strave
Preko tih strništa kuda ga prenose
Na krilima rasta buduće otave
S rubovima svijeta i vapajem vrelim

Dok sjeverni vjetar iza sunca duva
Kroz tu šuplju svjetlost ja se dvojstven selim
U stišani korijen gdje nas zemlja čuva
A mudrošću zvijezda i plodnošću svijeta

Rastavljeni davnom sumnjom i tegobom
Tu će se u jednom dva beskraja sresti
Ako sretnem sebe, sreo sam se s tobom

Stojan Vučičević

by Guest 6/1/2017, 03:50

Spavaj

Ti spavaj, otvoreno moje će ostati oko.
Kiša ispunila krčag, ispraznili smo ga mi.
Iz noći niknut će srce, iz srca žito visoko,
ali je za žetvu kasno, utaman žela bi ti.

Sniježna je bjelina, vjetre, u kosama tvojim.
Sijedo je sve što mi osta, i što gubim, što bi.
Ona prebrojava sate, a ja već godine brojim.
Mi smo ispijali kišu, kišu pili smo mi.

Paul Celan

by Guest 9/1/2017, 14:11

MOJA MATI

Moja mati je bila velika sirota,
tuju je zemlju kopala, tuje pode je prala.
Sva svoja lita otkidala je od svoga života,
i malo po malo sve je drugin razdavala.

Od vrha do dna su noj dani bili puni rabote,
noći je živila u strahu i škrbi za druge.
Svako je brime nosila sama od svoje dobrote,
prez plaće je služila svima, bolje od najbolje sluge.

Ona je ovce čuvala, drugi su vunu strigli,
ona je prasce hranila, drugi su jili pršute.
Sve ča je s mukon prikupila, drugi su lako digli:
od mrsa, vina i smokav, od sira i skute.

I meni je čuda dala, a ja san njoj malo vrnuja,
daleko je ona od mene , sama prez ninega svoga.
Da prosi ča od bližnjega, ki zna ko ki bi je čuja,
i kad bi Boga molila, Bog bi druge pomoga.

Mate Balota

by Sponsored content